Titulu jedne od najrazornijih epidemija u ljudskoj povijesti nosi „crna smrt“. Njezin je utjecaj bio toliko jak da je odnijela čak četvrtinu europskog stanovništva. Riječ je o bubonskoj kugi koju prenosi bakterija Yersinia pestis, a prenosi se ugrizom zaražene buhe Xenopsylla cheopis. Prirodno stanište te buhe su štakori, stoga su urbane sredine bile najpogođenije – štakori koji su se kretali gradom prenosili su buhe na čovjeka uzrokujući da se infekcija širi velikom brzinom.
Kuga je imala razorne posljedice odnijevši četvrtinu tadašnjeg europskog stanovništva. Međutim, posljedice ne staju samo na velikoj smrtnosti – kuga je utjecala na cjelokupno društveno uređenje, pokrete, umjetnost, ali i percepciju boga.
U prvoj polovici 14. stoljeća žarište kuge javilo se u Genovi, tadašnjoj izuzetno značajnoj europskoj luci, odakle se proširila na sjever i zapad. Uskoro je veći dio Europe bio pod tamnim oblakom crne smrti.
Posebna situacija odvila se na području Engleske. Feudalni sustav već je u 13. stoljeću pokazivao prve znakove raspada. Zbog prosperiteta uzrokovanog velikim brojem obradivih površina, fluktuacija novca bila je sve veća pa su slobodni seljaci ubrzo dobili mogućnost da kupuju i prodaju zemlju, a neslobodni seljaci da je unajmljuju. Općenito, u tom periodu broj obradivih površina bio je velik, ali je bilo i dovoljno radnika, što je osiguravalo stalni napredak.
Međutim, okolnosti se uskoro mijenjaju: stvara se višak radne snage, a obradivih površina je sve manje. Godine 1347. godine na području Engleske javlja se kuga. I ne samo to. Ona je ponovo poremetila ravnotežu te je zbog velike smrtnosti već godine 1350. uzrokovala manjak radne snage i višak obradivih površina. Iz tog su razloga zemljoposjednici morali osigurati veće nadnice seljacima, a oni ujedno po prvi put u povijesti postaju mobilni – počinju se kretati državom ovisno o potrebama za obradom zemlje. Vrlo brzo unajmljeni radnici i kmetovi dobivaju mogućnost da postanu zakupnici – poljoprivrednici. Zbog same činjenice da seljaci dobivaju mogućnost posjedovanja zemlje gubi se temeljna pretpostavka feudalnog društvenog uređenja. Za razliku od ostalih europskih država, na području Engleske u sljedećih 150 godina potpuno će nestati feudalni sustav.
Osim što je kuga pridonijela padu feudalizma u Engleskoj, utjecala je i na odnos prema Židovima. U vrijeme „crne smrti“ Židove se počelo optuživati da šire bolest trovanjem hrane, bunara i potoka. Uskoro su krenule masovne egzekucije i mučenja. Jedna od teorija zašto su se Židovi našli na meti je da su posjedovali kapital i dobili mogućnost upravljanja političkim i teritorijalnim pitanjima. Prema toj teoriji, progoni Židova nisu bili ništa drugo nego osveta osiromašenih dužnika privilegiranim židovskim zajmodavcima.
Na području Europe u vrijeme trajanja „crne smrti“ razvija se flagelantski pokret. Kako se kuga gledala kao Božja kazna, flagelanti su vjerovali da se bičujući kažnjavaju. Ako sami sebe kažnjavaju, onda će na taj način možda odagnati Božju kaznu. Katolička crkva je u početku pozdravljala flagelantski pokret, no on se uskoro razvija te postaje pokret usmjeren protiv Židova, viših staleža te, ironično, i protiv same Katoličke crkve. Papa Klement VI. 1349. godine osuđuje flagelantski pokret.
Kuga je uzrokovala brojna zla – ne samo veliku smrtnost, nego i marginaliziranje pojedinih društvenih skupina te socijalnu nesigurnost. Stoga ne treba čuditi kako se po prvi put postavlja pitanje i sumnja u postojanje Boga. Ljudi su bili razočarani: kako bog koji je simbol ljubavi može dopustiti masovnu smrt djece, žena i muškaraca? Nastaje niz književnih djela koja počinju na svoj način propitivati tu sumnju. Vjerojatno najpoznatije od njih je „Decameron“ Giovannija Boccaccia.
