Povratak na listu
16.09.2021.

U 2020. i 2021. godini titulu najčešće korištenih pojmova vjerojatno nose „koronavirus“, „PCR“, „COVID-19“ i njima slični. Jedan od razloga zašto se ti pojmovi toliko često koriste je i činjenica da o tom virusu, kada se pojavio, nismo znali gotovo ništa.

No, kakve to ima veze? Naime, ono o čemu ne znamo mnogo, moramo istraživati, a kad dođemo do novih spoznaja, sve se daje u medije kako bi ljudi diljem svijeta bili u toku s novim spoznajama.

 

Tako je upravo ovaj mjesec objavljena studija koja iznosi jednu od pretpostavki zašto se određeni ljudi bore s tzv. „long COVID-19“ sindromom, odnosno simptomima prisutnima dugo nakon preboljene infekcije novim koronavirusom.

 

SARS-CoV-2 je virus koji uzrokuje niz simptoma – dok su određeni ljudi čak asimptomatski i infekciju niti ne uspiju percipirati, drugim ljudima pak infekcija uzrokuje teški oblik bolesti koji može imati čak i smrtonosan ishod. Osim toga, dio osoba koje su preboljele COVID-19 imaju simptome koji traju dugo nakon što je infekcija prošla. Riječ je o tzv. „long COVID-19“ sindromu. S obzirom da je to nešto neočekivano, znanstvenici se trude razjasniti zašto se javlja i kako ga potencijalno liječiti. Skupina američkih znanstvenika možda je upravo na tragu otkrivanja razloga i potencijalne terapije „long-COVID-19“.

 

Prije svega, potrebno je imati u vidu činjenicu kako je većina simptoma koji nastaju prilikom infekcije novim koronavirusom posljedica pretjerane reakcije imunosnog sustava.

SARS-CoV-2, nakon što uđe u organizam, vezuje se za posebne strukture (receptore) koji se označavaju kao ACE2 (engl. angiotensin-converting enzyme 2, ACE2). ACE2 odavno je poznat ljudskom rodu – upravo je on targetirani enzim nekim lijekovima koji se koriste u liječenju povišenog krvnog tlaka.

Uloga ACE2 u organizmu je da pretvara molekule angiotenzina II (Ang II) u angiotenzin (1-7). Sam Ang II vezuje se za Angiotenzin II receptor tipa 1 (AT1) pri čemu se, između ostalog, pokreće imunosna reakcija. Dakle, pojednostavljeno možemo reći da Ang II aktivira na točno specifičan način imunosni sustav.

S druge strane, angiotenzin (1-7) veže se za Mas receptor, pri čemu se upala smanjuje. Dakle, ukoliko u organizmu postoji više ACE2 koji pretvaraju Ang II u angiotenzin (1-7), automatski se povećava učinak smanjenja upale u organizmu.

 

Vezivanjem SARS-CoV-2 za ACE2 smanjuje se aktivnost navedenog enzima. Ukoliko se smanji aktivnost ACE2, posredno dolazi i do smanjenja protuupalnog učinka u organizmu.

 

 

Temeljem tih spoznaja američki znanstvenici postavili su jasno pitanje: je li moguće da kod osoba koje boluju od „long COVID-19“ sindroma postoje protutijela na ACE2, zbog čega je smanjen protuupalni učinak u organizmu?

 

Istraživanje je pokazalo kako 93 % hospitaliziranih pacijenata zaista posjeduje protutijela na ACE2, dok tek 1 od 20 oboljelih nehospitaliziranih osoba također ima ta protutijela. Postoji mogućnost da je broj nehospitaliziranih osoba koje imaju protutijela nešto veći, a da u trenutku provođenja studije još ih uvijek nisu razvili. Također, priloženi rezultati nameću sljedeće pitanje:  ukoliko su protutijela na ACE2 povezana s ozbiljnošću bolesti, hoće li osobe koje razviju takva protutijela imati teži oblik COVID-19?

 

Pretpostavka je da ukoliko osobe razviju protutijela na ACE2, tada se smanjuje aktivnost enzima. Povećava se razina Ang II koji prekomjerno stimulira imunosni sustav, a zbog pretjerane reakcije imunosnog sustava javljaju se tipični simptomi „long COVID-19“ – kratkoća daha, umor, bol u prsima, problemi sa spavanjem i koncentracijom i sl.

 

 

Provedeno istraživanje važno je jer daje potencijalni odgovor na pitanje zašto se kod određenih osoba javlja „long COVID-19“ sindrom. Dakako, zbog kompleksnosti bolesti potrebno je provesti dodatna opširnija istraživanja kako bi se moglo ekskluzivno reći da su protutijela na ACE2 glavni izvor problema. Međutim, ukoliko se to pokaže istinitim, već su sada nam dostupni određeni oblici terapija koji bi mogli biti učinkoviti. Jedan od njih je primjena blokatora angiotenzinskih receptora koji se također rutinski koriste u terapiji hipertenzije.  

 

 

Autor teksta: Borna Tićak, mag.pharm., Ljekarna Rijeka