Kava-kava, prema binomnoj nomenklaturi uvedena kao Piper methysticum iz roda Piperaceae, tradicionalna je biljka pacifičkih otoka.
Mljevenje biljnog materijala tradicionalno se radi na način da dlan predstavlja „tarionik“, a koralj „pistil“. Osoba koja priprema napitak nježno melje biljni materijal u jednom dlanu tako što drži koraljni držak u drugom i gnječi biljni materijal. Zatim se dodaje malo hladne vode te konzumira što je prije moguće. Osim u obliku napitka, domorodačko stanovništvo zna i direktno žvakati korijene kava-kave.
Jedan od vida tradicije pacifičkog područja predstavlja priprema ceremonijalnih napitaka biljke kava-kave kako bi se postiglo opuštenije stanje uma. Stoga nije za čuditi kako ova neobična biljna vrsta postaje važnim aspektom religijske, kulturološke, ali i političke sfere pacifičkog društva. Primjerice, na Fijiju se biljni materijal pretvara u fini prah koji se zatim miješa s vodom i pije iz polovice kokosa. Napitak nazivaju grog, a najviše ga koriste mlađi muškarci prilikom socijalizacije.
Očito je da primjena biljke dovodi do anksiolitičkog učinka, međutim farmaceuti uvijek traže odgovor zašto se nešto javlja – koji su to spojevi unutar biljke koji utječu na „opuštenije stanje uma“. Tako su provedena istraživanja pokazala da biljni materijal, pogotovo korijen, sadrži veliki udio spojeva iz skupine kavalaktona s najznačajnijim predstavnicima kavainom i dihidrokavainom. Proučavajući djelovanje navedenih skupina spojeva na ljudski organizam, otkriveno je da se vezuju na GABAA receptore – iste strukture na koje djeluju lijekovi benzodiazepini (diazepam, alprazolam i sl.). Dakle, može se reći da je kava-kava zapravo prirodni oblik benzodiazepina – pridonosi anksiolitičkom učinku (opuštanje organizma prilikom stresnih situacija).
Kava-kava je u Europu stigla krajem 19. stoljeća, a njeno djelovanje glavni je razlog zašto je postala izuzetno popularna među Europljanima. Čak su i rigidne kliničke studije potvrdile kako je anksiolitički učinak kava-kave učinkovitiji od placeba. No, zašto se onda i dalje ne koristi?
Tijekom godina kada je njena upotreba bila dozvoljena, otkriven je niz slučajeva oštećenja jetre. Iz slučajeva povezanih s oštećenjem jetre, izvukao se zaključak kako je jedna od nuspojava kava-kave hepatotoksičnost. Stoga je 2002. godine Europska unija privremeno zabranila uvoz sirovine i njenu uporabu u obliku dodataka prehrani i medicinskih proizvoda, a 2003. godine Ujedinjeno Kraljevstvo u potpunosti uvodi zabranu kava-kave. U Poljskoj je situacija još i rigidinija – do 2018. godine posjedovanje kava-kave moglo se kažnjavati čak i zatvorskom kaznom.
Međutim, dolazi do promjene u regulativi u određenim državama. Primjer je Njemačka koja je 2014. godine dopustila primjenu kava-kave u medicinske svrhe, za što je potrebna preporuka liječnika. Jedan od razloga promjene regulative su kontroverze oko njene zabrane – javila se hipoteza kako hepatotoksičnost koja je nastupila nakon primjene kava-kave nije direktno posljedica njenih aktivnih spojeva, već način njihove ekstrakcije. Tako postoje određene naznake da organski ekstrakti kava-kave zaista imaju opasnost od hepatotoksičnosti, dok oni vodeni ne – čak je i Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organization, WHO) kategorizirala kao sirovinu niskog rizika.
U Republici Hrvatskoj kava-kava se ne nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (NN13/2019, klasa: 011-02/18-02/210, urbroj: 534-02-1-1/6-19-9) od 28. siječnja 2019. godine, međutim jednako tako nije moguće doći do sirovine regularnim kanalima. Nabava bilo kakvim drugim kanalima sa sobom nosi rizik od neadekvatne kvalitete sirovine koja se nabavlja, a jednako tako i opasnost od štetnih posljedica primjene.
Autor teksta: Borna Tićak, mag.pharm. , Ljekarna Rijeka
