Umjetni zaslađivači, među koje spadaju aspartam, acesulfam-K i sukraloza, naveliko se primjenjuju u industrijskoj proizvodnji hrane i pića. Iako postoje određene naznake kako je njihova dugotrajna primjena upitne sigurnosti, dosada još nisu provođene dugotrajne analize. Nova studija provodila se u Francuskoj u razdoblju od 2009. do 2021. godine, a daje bolji uvid u sigurnost primjene umjetnih zaslađivača.
Prekomjeran unos šećera uzrokuje niz problema poput prekomjerne tjelesne mase, kardiovaskularnih poremećaja, karijesa i sl. Stoga je Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organization, WHO) donijela preporuku o dnevnom unosu šećera koji ne smije prelaziti 10 % ukupnog dnevnog energetskog unosa.
Međutim, hrana i piće koji sadrže više šećera daleko su primamljiviji ljudskim okusnim pupoljcima, stoga je industrija hrane i pića doskočila problemu prekomjerne uporabe šećera. Počinju se razvijati i koristiti umjetni zaslađivači s ciljem smanjenja dnevnog unosa šećera. Umjetni zaslađivači kalorijski su siromašniji od samog šećera, dok je razina njihove slatkoće daleko veća. Tako su aspartam i acesulfam otprilike 200 puta slađi od običnog šećera, dok je sukraloza čak 600 puta slađa.
Francuski znanstvenici proveli su studiju u razdoblju od 2009. do 2021. godine čiji je cilj bio otkriti postoji li korelacija između prekomjerne primjene umjetnih zaslađivača i pojave raka. U istraživanju je sudjelovalo 102.865 ispitanika koji su morali bilježiti 24-satni unos hrane i kalorija. Svakih šest mjeseci ispitanici su morali dostavljati informacije o vlastitom zdravstvenom stanju.
Temeljem dobivenih podataka znanstvenici su došli do zaključka kako postoji povezanost između prekomjernog unosa umjetnih zaslađivača i rizika od razvoja raka. Tako se aspartam povezuje s većim rizikom od raka dojke te raka povezanog s prekomjernom tjelesnom masom. Bitno je naglasiti kako je pojavnost raka uočena kod ljudi koji su prekomjerno konzumirali umjetne zaslađivače, ali jednako tako i kod ljudi koji su konzumirali iznadprosječne dnevne količine običnog šećera.
Provedena studija ne dokazuje uzročno posljedičnu vezu (kauzalnost) između korištenja umjetnih zaslađivača i pojave raka, kao što ne predlaže potencijalni karcinogeni biološki mehanizam do kojeg dovode umjetna sladila. Međutim, prednost provedene studije je praćenje velikog uzorka ljudi tijekom duljeg vremenskog perioda. Rezultati navedene studije mogu poslužiti u reevaluaciji sigurnosti umjetnih sladila, kao iza postavljanje novih referentnih vrijednosti koje se smatraju sigurnima za primjenu.
Autor teksta: Borna Tićak, mag.pharm.
