Povratak na listu
23.10.2022.

Ovogodišnja Nobelova nagrada iz područja fiziologije i medicine dodijeljena je 3. listopada švedskom znanstveniku Svanteu Pääbou. Zaslužan je za otkrića vezana uz sekvenciranje genoma izumrlih hominina te bolje razumijevanje evolucije suvremenog čovjeka.

 

Neandertalci, najbliži srodnici suvremenog čovjeka, nastanili su prostor Euroazije prije otprilike 400.000 godina. Naši preci, vrsta Homo sapiens, pojavljuju se otprilike prije 70.000 godina na području Afrike od kud migriraju prema Bliskom istoku. Put ih dalje vodi istočno i zapadno te nastanjuju veći dio Euroazijske ploče.

 

Svante Pääbo započeo je s korištenjem modernih metoda istraživanja DNA molekula neandertalaca. Problemi s kojima se susreću znanstvenici prilikom istraživanja genskog materijala naših predaka i srodnika najčešće se odnose na razgradnju DNA molekule na manje fragmente te njenu kontaminaciju genskim materijalom drugih organizama, prvenstveno bakterija. Dakle, glavnu prepreku takvim istraživanjima predstavlja činjenica da, zbog vanjskih uvjeta, genski materijal nije cjelovit te je onečišćen genskim materijalom drugih organizama. Zbog toga znanstvenici ne mogu doći do traženih odgovora vezanih uz evoluciju suvremenog čovjeka.

 

Međutim, Pääbo se usmjerio na istraživanje genskog materijala, ali ne iz DNA molekule u jezgri stanice, već iz tzv. mitohondrijske DNA. Mitohondriji su mali organeli (strukture) unutar stanice koji su specifični po tome što imaju svoju mitohondrijsku DNA molekulu. Mitohondrijska DNA sadržava tek dio ukupne genske informacije nekog organizma, stoga je daleko manja. Osim toga, nalazi se u tisućama kopija unutar jedne stanice, tako da je daleko lakše baratati takvim genskim materijalom – ne samo da je kraći, već njegovih kopija ima i daleko više.

 

Sekvenciranjem genskih regija mitohondrijske DNA iz 40.000 godina starih kostiju neandertalaca, Pääbo dolazi do svojih prvih rezultata. Uskoro na Institutu Max Planck u Njemačkog razvija nove metode proučavanja DNA koje su se pokazale još učinkovitijima. Godine 2010. objavljuje prvi sekvencirani genom neandertalaca.

 

Zahvaljujući svojem otkriću, Pääbo je mogao nastaviti s istraživanjem povezanosti neandertalaca i suvremenog čovjeka u različitim dijelovima svijeta. Tako je otkrio kako je genom neandertalca sličniji sekvencama genoma suvremenog čovjeka iz Europe i Azije, nego li ljudi iz Afrike. Upravo to je dokaz da su se neandertalci i Homo sapiensi križali tijekom vlastitog suživota na području Euroazijske ploče. Njihovo križanje prouzročilo je da od 1 do 4 % genoma suvremenog čovjeka potječe od genskog nasljeđa neandertalaca.

 

Godine 2008. otkriva se fragment kosti hominina u području Denisove špilje u Sibiru. Proučavanjem DNA, otkriveno je kako je njena sekvenca jedinstvena u usporedbi s genskim materijalom neandertalaca i Homo sapiensa. Drugim riječima, otkriveno je kako je fragment kosti ostatak vrste koja nije pripadala ni neandertalcima, ni Homo sapiensima – riječ je o zasebnoj vrsti hominina.

 

Novootkriveni hominin dobiva naziv Denisovski čovjek. Detaljnim proučavanjem sačuvanih gena, znanstvenici su došli do zaključka kako se i Denisovski čovjek križao s Homo sapiensom na području Azije, pri čemu je najbolji dokaz činjenica da od 1 do 6 % gena ljudi iz Malezije i jugoistočne Azije dijeli sličnost s genima Denisovskog čovjeka.

 

Pääbovo istraživanje, osim što je pridonijelo otkrivanju posve nove vrste hominina, dokazalo je kako su se Homo sapiensi na području zapadne Euroazijske ploče križali s neandertalcima, a na istočnom području s Denisovskim čovjekom. Geni, koje je suvremeni čovjek naslijedio od svojih srodnika i predaka, odgovorni su za neke vrlo bitne fiziološke funkcije. Tako smo od neanderalaca naslijedili kako naš imunosni sustav odgovara na infekcije. S druge strane, određeni Azijati su od Denisovskog čovjeka naslijedili bolju sposobnost preživljavanja i prilagodbe na visokim nadmorskim visinama. Ta sposobnost najistaknutija je kod Tibetanaca.