Nedostaje li vam ideja za tetovažu? Ovo bi moglo biti i korisno!
Nedostaje li vam ideja za tetovažu? Ovo bi moglo biti i korisno! Početkom 1950-ih godina na području Sjedinjenih Američkih Država javlja se ideja „hodajućih banaka krvi“. Iako pojam možda djeluje malčice morbidno, postoji cijeli niz razloga zašto je postao fokusom zdravstvene zajednice tog razdoblja.
Sjedinjene Američke Države sudjelovale su u Korejskom ratu koji je trajao od 1950. do 1953. godine. Zbog velikih gubitaka, ali i ranjavanja američkog ljudstva, povećala se potreba za transfuzijom. Stoga se većina krvnih zaliha slala u prekooceansko područje, što je na području SAD-a dovelo do njene nestašice.
U kontekst se mora uzeti i činjenica kako se svijet tada nalazio u razdoblju hladnog rata, zbog čega je postojala realna mogućnost pada atomske bombe na američki kontinent. Strah od razornih posljedica zbog kojih bi se još i više povećala potreba za krvnim zalihama, ali i radioaktivnosti koja bi uništila postojeće krvne zalihe sve je više išao u prilog uspostavljanju „hodajućih banaka krvi“.
Godine 1950. doktor Curphey predstavlja svoju ideju o tetoviranju krvnih grupa. Prema prvotnoj ideji, osobama bi se na području prsa istetovirala krvna grupa, što bi omogućilo lakšu transfuziju u slučaju nužde – bilo da osoba treba primiti, bilo da treba dati krv. Iako je ideja zaokupila američku zdravstvenu zajednicu, nikada nije u potpunosti zaživjela.
Iste je godine Chicago Medical Civil Defense Committee vođen doktorom Ivyjem, zbog straha od moguće uporabe atomske bombe, odobrio primjenu tetovaža kao načina raspoznavanja i definiranja krvnih grupa ljudi. Dogovoreno je kako će se tetovirati lijeva strana prsa zbog toga što postoji rizik od gubitka udova u slučaju pada atomske bombe.
Međutim, iako je sama odluka ratificirana, u Chicagu praksa nikad nije zaživjela. Realizacija plana odvila se tek na dvama područjima SAD-a – Indiani i Utahu.
Na području Indiane i Utaha brojnim kampanjama pozivalo se ljude na tetoviranje vlastite krvne grupe na prsa. Dvije godine kasnije, 1952., kampanje se sele i na područje osnovnih i srednjih škola gdje i sama djeca počinju prisustvovati tetoviranju vlastitih krvnih grupa.
No, završetkom Korejskog rata 1953. godine, smanjuje se potreba za zalihama krvnih grupa. Kako se smanjila potreba, tako je i cijela ideja tetoviranja polako pala u zaborav, čak i u područjima gdje je započela njena realizacija.
Autor teksta: Borna Tićak, mag.pharm., Ljekarna Rijeka
