Povratak na listu
24.01.2022.

„Imate li nešto za temperaturu?“ jedno je od najčešćih pitanja koje farmaceuti dobiju za recepturom, pogotovo u razdoblju zimskih mjeseci. Posebno su zabrinuti roditelji male djece koje uvijek muči koji je prvi izbor za snižavanje tjelesne temperature, kao i pitanje njegova doziranja. Osim primjene lijekova, u takvim su situacijama jednako važne i nefarmakološke mjere koje se nerijetko zanemaruju.

 

TJELESNA TEMPERATURA

Tjelesna temperatura mjeri se medicinskim termometrima na nekoliko načina, među kojima su najzastupljeniji aksilarni (ispod pazuha) te rektalni („u guzu“). Rektalni način mjerenja smatra se preciznijim oblikom mjerenja vrijednosti tjelesne temperature, stoga bi se vrijednosti povišene i vrlo visoke tjelesne temperature izmjerene aksilarno i oralno trebale provjeriti i rektalno.

Povišena vrijednost tjelesne temperature nastupa kada je prisutna infekcija. Iz tog se razloga povišena tjelesna temperatura može sagledavati kao obrambeni vid organizma protiv patogena koji uzrokuje infekciju jer onemogućava njegovo razmnožavanje. No, problem nastaje kada vrijednost tjelesne temperature prijeđe granicu te ulazi u kategoriju povišene tjelesne temperature, što predstavlja opasnost za organizam zbog mogućih posljedica. U tom je slučaju potrebno intervenirati i spuštati vrijednost tjelesne temperature.

Jako je važno znati kako povišena tjelesna temperatura nije bolest nego simptom bolesti. Dakle, u slučaju povišene tjelesne temperature uvijek je posrijedi bolest.

 

POVIŠENA I VRLO VISOKA TJELESNA TEMPERATURA

Razlikujemo tri kategorije tjelesne temperature:

  1. normalna tjelesna temperatura
  • od 36 °C do 37 °C aksilarno (ispod pazuha), odnosno do 37,5 °C rektalno
  1. povišena tjelesna temperatura
  • od 37,5 °C do 38,5 °C aksilarno, odnosno od 38 °C do 39 °C rektalno
  1. vrlo visoka tjelesna temperatura
  • iznad 38,5 °C aksilarno, odnosno 39 °C rektalno.

 

 

KAKO SNIZITI POVIŠENU TJELESNU TEMPERATURU

Snižavanje vrijednosti povišene tjelesne temperature temelji se na farmakološkim (primjena lijekova) i nefarmakološkim mjerama.

 

Paracetamol

Prvi lijek izbora za snižavanje vrijednosti povišene tjelesne temperature je paracetamol.

1. Odrasli dnevno mogu primijeniti najviše 4000 mg paracetamola podijeljeno u više pojedinačnih doza. Najveća pojedinačna doza iznosi 1000 mg, a razmak između dviju pojedinačnih doza mora iznositi od 4 do 6 sati. Drugim riječima, odrasli za povišenu tjelesnu temperaturu mogu uzeti najviše jednu tabletu od 1000 mg (ili odjednom dvije tablete od 500 mg) svakih 4-6 sati. To mogu ponoviti najviše četiri puta u danu. 

 

 

2. Kod djece starije od 3 mjeseca paracetamol se dozira prema tjelesnoj masi. Pojedinačna doza iznosi od 10 do 15 mg po kilogramu tjelesne mase, a može se ponoviti najviše četiri puta dnevno. Maksimalna dnevna doza za djecu stariju od 3 mjeseca iznosi 60 mg po kilogramu tjelesne mase (4 x 15 mg/kg). Razmak između dviju pojedinačnih doza mora biti od 4 do 6 sati.

Dakle, ako dijete ima 21 kg, daje se najveća pojedinačna doza od 15 mg/kg x 21 kg, što iznosi 315 mg. Pojedinačna dnevna doza od 315 mg može se maksimalno ponoviti četiri puta dnevno s razmacima od 4 do 6 sati.

 

Ibuprofen

Ukoliko se vrijednost tjelesne temperature ne snizi primjenom paracetamola, kao druga linija primjenjuje se ibuprofen.

  1. Odrasli dnevno mogu primijeniti najviše od 1200 mg do 1800 mg ibuprofena podijeljeno u više pojedinačnih doza. Najveća pojedinačna doza iznosi 600 mg uz razmak od 8 sati između dviju pojedinačnih doza. To bi značilo da se kod odraslih dnevno mogu najviše primijeniti 3 pojedinačne doze od 600 mg uz razmak od 8 sati između dviju doza.
  2. Kod djece starije od 6 mjeseci i tjelesne mase veće od 7 kg ibuprofen se primjenjuje u pojedinačnim dozama od 5-10 mg/kg tjelesne težine, a maksimalna dnevna doza iznosi 20-30 mg/kg. Također je potrebno između dviju pojedinačnih doza napraviti razmak od 8 sati.

Dakle, ako dijete ima 21 kg, daje se najveća pojedinačna doza od 10 mg/kg x 21 kg, što iznosi 210 mg. Pojedinačna doza od 210 mg može se najviše ponoviti tri puta tijekom dana s razmacima od 8 sati.

 

Rotacijska terapija (kombinacija ibuprofena i paracetamola)

Roditelji se često muče sa snižavanjem tjelesne temperature svoje djece. Ukoliko se vrijednost tjelesne temperature ne snizi primjenom paracetamola, može se razmišljati o rotacijskoj terapiji. U tom slučaju vrijede sva pravila za paracetamol i ibuprofen što se tiče doziranja, jedina razlika je što se primjenjuju paralelno.

Kako je potrebno otprilike dva sata da antipiretici (lijekovi za snižavanje vrijednosti tjelesne temperature) počnu djelovati, preporuka je u rotacijskoj terapiji držati se tog razmaka. Dakle, prvo se daje paracetamol. Ukoliko se tjelesna temperatura ne snizi, nakon dva sta daje se ibuprofen. Zatim se ponovno daje paracetamol, s time da od njegove prethodne primjene mora proći 4 sata. Nakon toga se daje ibuprofen, s time da razmak od prethodne doze ibuprofena mora biti 8 sati. U vremenskim razmacima kada se ne može dati ni jedan lijek, koriste se nefarmakološke mjere.

Na konkretnom primjeru to bi izgledalo ovako:

  • 10:00 sati – paracetamol
  • 11:00 sati – nefarmakološke mjere
  • 12:00 sati – ibuprofen
  • 13:00 sati – nefarmakološke mjere
  • 14:00 sati – paracetamol
  • 15:00 – 17:00 sati – nefarmakološke mjere
  • 18:00 sati – paracetamol
  • 19:00 sati – nefarmakološke mjere
  • 20:00 sati – ibuprofen

Rotacijsku terapiju mogu primjenjivati i odrasle osobe.

 

NEFARMAKOLOŠKE MJERE

Jednako kao što je važna primjena lijekova u stanju povišene tjelesne temperature, tako su važne i nefarmakološke mjere. One uključuju:

  1. prozračivanje prostorije u kojoj se boravi uz održavanje ugodne sobne temperature
  2. nošenje lagane odjeće (nije preporučljivo obilno se odijevati i pokrivati debelim dekama)
  3. tuširanje mlakom vodom
  4. unos dovoljne količine tekućine
  5. primjenu hladnih obloga na čelo
  6. dopuštanje djeci da se igraju, ukoliko imaju snage, uz izbjegavanje fizičkih napora
  7. primjenu difuzera radi ovlaživanja sluznica.

 

KADA SE OBRATITI LIJEČNIKU

Liječničku pomoć treba potražiti u sljedećim situacijama:

  1. ako se povišena tjelesna temperatura pojavi kod djece mlađe od 3 mjeseca
  2. ako povišena tjelesna temperatura traje dulje od 3 dana
  3. ako se povišena tjelesna temperatura pojavi kod osoba starije životne dobi
  4. ako je prisutna vrlo visoka tjelesna temperatura (40 °C i iznad)
  5. ako je prisutna otečenost limfe, osip, ukočenost vrata, ubrzan rad srca, povraćanje, proljev i/ili glavobolja.

 

 

Autor teksta: Borna Tićak, mag.pharm., Ljekarna Rijeka